Moja baka, Alojzija, zvana Beba, rođena je 21.3.1935.
Zvali su je Beba jer je bila najmlađa od sve djece.
Kažu svi da su bake i djedovi tu da nas razmaze.
Baka je tu uvijek bila uz nas, od čuvanja i paženja, igranja, do raznih druženja, a posebno igranja tablića. To je igra koju bi svima preporučio, pogotovo da ju igraju s djecom.
Predavala je matematiku i fiziku i vjerujem da je i taj dio nje imao velikog utjecaja na mene i brata, mamu i ujaka i naše afinitete prema prirodnim znanostima.
Baka Beba je imala Alzheimerovu bolest. Alzheimerova bolest je progresivna bolest mozga karakterizirana gubitkom pamćenja, sposobnosti rasuđivanja i promjenama osobnosti. Osim što se radi o vodećem javnozdravstvenom problemu, ovaj poremećaj predstavlja najčešći oblik demencije koji zahtjeva pravodobno prepoznavanje i liječenje.
Nažalost 1.9.2004. baka Beba je preminula.
Sjećam se bila je to srijeda, prvi dan prvog razreda srednje škole.
Probudio sam se i čuo mamu i ujaka kako u kuhinji pričaju, tiho sam se rasplakao jer nisam htio da me čuju i da njih jos više rastužim.
Sprovod je bio 4.9.2004. na datum kad je mamin tata, moj djed Ante poginuo u prometnoj nesreći 1970. godine. Vjerujem da je mami i ujaku taj pogreb bio posebno težak i tužan dan.
Neke stvari je možda krivo radila, a neke stvari je sigurno super radila i definitivno je zaslužila dulji život i ljepši kraj života.
Baka Beba će uvijek biti moja i naša baka, mama, sestra i uvijek će nam biti u sjećanju.
I moja mama i moja baka imale su težak život, a to je nešto što uvijek imam na umu i nadam se da ću ja biti barem blizu dobar roditelj i djed jednog dana kao što su one.
Baka Beba je jedna od najbitnijih osoba u mom životu i htio sam joj se nekako zahvaliti za sve, u moje ime i u ime ostalih.
U obitelji imamo razne uspomene, bilo u našem sjećanju bilo u video i foto formatu, a ovako, kroz video, sjećanje na baku Bebu biti će još jače.
Baka, fališ nam svima…